Laktatna acidoza
Laktatna acidoza je vrlo rijetka, ali ozbiljna metabolička komplikacija koja se najčešće javlja kod akutnog pogoršanja renalne funkcije ili kardiorespiratorne bolesti ili sepse. Akumulacija metformina se javlja kod akutnog pogoršanja renalne funkcije i povećava rizik od laktatne acidoze.
U slučaju dehidracije (teška dijareja ili povraćanje, groznica ili smanjen unos tečnosti), primjenu metformina treba privremeno prekinuti, te se preporučuje javiti ljekaru.
U pacijenata koji su na terapiji s metforminom potreban je oprez pri započinjanju liječenja s lijekovima koji mogu akutno pogoršati renalnu funkciju (kao što su antihipertenzivi, diuretici i nesteroidni antiinflamatorni lijekovi). Ostali faktori rizika za laktatnu acidozu su prekomjerni unos alkohola, jetrena insuficijencija, slabo kontrolisani dijabetes, ketoza, produženo gladovanje i svako stanje koje je povezano s hipoksijom, kao i istovremena primjena lijekova koji mogu uzrokovati laktatnu acidozu (vidjeti dijelove 4.3. i 4.5.).
Pacijente i/ili njegovatelje treba informisati o riziku od laktatne acidoze. Laktatna acidoza se očituje acidoznom dispnejom, abdominalnom boli, mišićnim grčevima, astenijom i hipotermijom s posljedičnom komom. U slučaju sumnje na simptome, pacijent treba prekinuti primjenu metformina i odmah zatražiti medicinsku pomoć. Dijagnostički laboratorijski nalazi su smanjen pH krvi (< 7,35), povećani nivoi laktata u plazmi (> 5 mmol/L), povećanje anionskog procjepa i povišeni omjer laktat/piruvat.
Renalna funkcija
GFR (brzina glomerularne filtracije) se treba procijeniti prije početka liječenja i redovno nakon toga, vidjeti dio 4.2. Metformin je kontraindiciran u pacijenata sa GFR < 30 ml/min i njegovu primjenu treba privremeno prekinuti u slučaju prisustva stanja koja mogu promijeniti renalnu funkciju, vidjeti dio 4.3.
Srčana funkcija
Pacijenti koji boluju od zatajenja srca imaju povećan rizik od hipoksije i renalnog zatajenja. U pacijenata sa stabilnim hroničnim zatajenjem srca, moguća je primjena metformina uz redovnu kontrolu srčane i renalne funkcije.
Metformin je kontraindiciran u pacijenata s akutnim i nestabilnim zatajenjem srca (vidjeti dio 4.3.).
Primjena kontrastnih sredstava na bazi joda
Intravaskularna primjena kontrastnih sredstava na bazi joda može dovesti do nefropatije uzrokovane kontrastom, što može rezultirati akumulacijom metformina, povećanjem rizika razvoja laktatne acidoze. Primjena metformina se mora prekinuti prije, ili u vrijeme pretrage i ne smije se ponovno uvoditi do najmanje 48 sati nakon pretrage, a uvodi se ponovo u terapiju tek nakon reevaluacije i potvrde stabilne renalne funkcije, vidjeti dijelove 4.2. i 4.5.
Hirurški zahvati
Primjena metformina se mora prekinuti u vrijeme hirurškog zahvata u općoj, spinalnoj ili epiduralnoj anesteziji. Terapija se može ponovo započeti najranije 48 sati nakon operacije ili nakon ponovnog uspostavljanja prehrane oralnim putem, i to nakon reevaluacije i potvrde stabilne renalne funkcije.
Pedijatrijska populacija
Dijagnoza dijabetesa tipa 2 treba biti potvrđena prije započinjanja liječenja metforminom.
Efekti metformina na rast i pubertet nisu primijećeni tokom kontrolisanih kliničkih studija koje su trajale godinu dana. Podaci o uticaju metformina na rast i pubertet pri dugotrajnoj primjeni nisu dostupni. Stoga se preporučuje pažljivo praćenje efekta metformina na navedene parametre u djece koja se liječe metforminom, posebno u periodu predpuberteta.
Djeca uzrasta od 10 do 12 godina
Samo 15 osoba uzrasta od 10 do 12 godina je bilo uključeno u kontrolisane kliničke studije sprovedene u djece i adolescenata. Iako se efikasnost i sigurnost metformina u ove djece nije razlikovala od efikasnosti i sigurnosti u starije djece i adolescenata, poseban oprez se preporučuje prilikom propisivanja metformina djeci uzrasta od 10 do 12 godina.
Ostala upozorenja
Svi pacijenti trebaju nastaviti sa svojim režimom ishrane koji se temelji na pravilnoj raspodjeli unosa ugljikohidrata, tokom cijelog dana. Gojazni pacijenti trebaju nastaviti s niskokalorijskom dijetom.
Potrebno je redovito sprovoditi uobičajene laboratorijske pretrage za praćenje dijabetesa.
Metformin, sam po sebi, ne uzrokuje hipoglikemiju, ali se savjetuje oprez prilikom primjene metformina u kombinaciji s inzulinom ili drugim oralnim antidijabeticima (kao što su na primjer derivati sulfonilureje ili meglitinidi).