Monitoring
Pacijentima koji primaju digoksin treba periodično kontrolisati elektrolite u serumu i renalnu funkciju (koncentraciju kreatinina u serumu); učestalost procjena će zavisiti od kliničke situacije.
Koncentracije digoksina u serumu mogu biti izražene u konvencionalnim jedinicama nanogram/ml (ng/ml) ili SI jedinicama nanomoll (nmol/l). Pretvorba ng/ml u nmol/l, ostvaruje se množenjem ng/ml s 1,28.
Koncentracija digoksina u serumu može se utvrditi pomoću radioimunoeseja.
Krv bi trebalo uzeti 6 ili više sati nakon posljednje doze digoksina.
Ne postoje stroge smjernice o rasponu koncentracija u serumu koje su najučinkovitije. Post-hoc analize pacijenata sa srčanim zatajenjem u Digitalis Investigation Group istraživanju, pokazuju je da bi optimalni najniži nivo digoksina u serumu mogao biti 0,5 ng/ml (0,64 nanomol/l) do 1,0 ng/ml (1,28 nanomol/l).
Toksičnost digoksina je češće povezana sa serumskim koncentracijama digoksina većim od 2 ng/ml. Međutim, koncentraciju digoksina u serumu treba tumačiti u kliničkom kontekstu. Toksičnost se može dogoditi i pri nižim koncentracijama digoksina u serumu. U procjeni toga da li su simptomi uzrokovani s digoksinom, važni faktori su klinički status pacijenta, zajedno sa serumskim nivoom kalija i tireoidnom funkcijom (vidjeti dio 4.9.).
Određivanje koncentracije digoksina u serumu može biti veoma korisno pri odluci o daljnjem liječenju s digoksinom, ali drugi glikozidi i endogene supstance slične digoksinu, uključujući i metabolite digoksina, mogu ometati dostupne testove, te uvijek treba biti oprezan kod vrijednosti koje ne izgledaju razmjerno kliničkom stanju pacijenta. Opservacije, tokom privremenog prekida primjene digoksina, mogu biti prikladnije.
Aritmije
Toksičnost digoksina može precipitirati pojavu aritmija, od kojih neke mogu podsjećati na aritmije za koje bi lijek mogao biti savjetovan. Na primjer, atrijalna tahikardija s varirajućim atrioventrikularnim blokom zahtijeva posebnu pažnju, budući da s kliničkog aspekta ritam podsjeća na atrijalnu fibrilaciju.
Mnoga korisna djelovanja digoksina na aritmije proizlaze iz stepena blokade atrioventrikularnog provođenja. Međutim, kada već postoji nepotpuni atrioventrikularni blok, trebalo bi očekivati efekte brze progresije u blok. U potpunom srčanom bloku, idioventrikularni ritam izmicanja (escape ritam) može biti suprimiran.
Sinoatrijalni poremećaj
U nekim slučajevima sinoatrijalnog poremećaja (npr. sick sinus sindrom), digoksin može uzrokovati ili pogoršati sinusnu bradikardiju ili uzrokovati sinoatrijalni blok.
Infarkt miokarda
Primjena digoksina, u periodu neposredno nakon infarkta miokarda, nije kontraindicirana. Međutim, u nekih pacijenata, primjena inotropnih lijekova u ovakvim situacijama može rezultirati neželjenim povećanjima potrebe za kisikom miokarda i ishemijom. Neke retrospektivne studije praćenja pacijenata sugeriraju da je digoksin povezan s povećanim rizikom od smrti. Mora se imati na umu mogućnost pojave aritmija u pacijenata koji mogu biti hipokalijemični nakon infarkta miokarda i vjerovatno su hemodinamički nestabilni. Također, ne smiju se zaboraviti ni posljedična ograničenja za provođenje direktne kardioverzije strujom.
Srčana amiloidoza
Liječenje s digoksinom općenito bi trebalo izbjegavati u pacijenata sa srčanim zatajenjem koje je povezano sa srčanom amiloidozom. Međutim, ukoliko alternativne terapije nisu odgovarajuće, digoksin se može primijeniti za kontrolu ventrikularne brzine u pacijenata sa srčanom amiloidozom i atrijalnom fibrilacijom.
Miokarditis
Digoksin rijetko može potaknuti vazokonstrikciju, te ga stoga treba izbjegavati u pacijenata s miokarditisom.
Beri-beri bolest srca
Adekvatan odgovor na digoksin može izostati u pacijenata s beri-beri bolesti srca, ukoliko se istovremeno ne liječi bazični deficit tiamina.
Konstriktivni perikarditis
Digoksin ne bi trebalo primjenjivati u konstriktivnom perikarditisu, osim ako se koristi za kontrolu ventrikularne brzine u atrijalnoj fibrilaciji ili za poboljšanje sistoličke disfunkcije.
Tolerancija na fizičko opterećenje
Digoksin poboljšava toleranciju na fizičko opterećenje u pacijenata s pogoršanom sistoličkom disfunkcijom lijeve komore srca i s normalnim sinusnim ritmom. Ovo može, ali i ne mora biti povezano s poboljšanim hemodinamičkim profilom. Međutim, korist digoksina u pacijenata sa supraventrikularnim aritmijama je najočiglednija tokom mirovanja, a manje se očituje pri fizičkom naporu.
Prekid primjene
U pacijenata koji primjenjuju diuretike i ACE inhibitor, ili samo diuretike, pokazalo se da prekid primjene digoksina rezultira s kliničkim pogoršanjem.
Elektrokardiogram
Primjena terapijskih doza digoksina može uzrokovati produženje PR intervala i depresiju ST segmenta na elektrokardiogramu.
Digoksin može uzrokovati lažno pozitivne ST-T promjene na elektrokardiogramu, tokom testiranja pod fizičkim opterećenjem. Ovi elektrofiziološki efekti odražavaju očekivano djelovanje lijeka i ne upućuju na toksičnost.
Teška respiratorna bolest
Pacijenti s teškom respiratornom bolešću mogu imati povećanu osjetljivost miokarda na glikozide digitalisa.
Hipokalijemija
Hipokalijemija senzitizira miokard na djelovanja srčanih glikozida.
Hipoksija, hipomagnezijemija i hiperkalcijemija
Hipoksija, hipomagnezijemija i značajna hiperkalcijemija povećavaju osjetljivost miokarda na srčane glikozide.
Oboljenje štitne žlijezde
Zahtijeva se pažljivost prilikom primjene digoksina u pacijenta s oboljenjem štitne žlijezde. Kod subnormalne funkcije štitne žlijezde, početnu dozu i dozu održavanja bi trebalo smanjiti. U slučaju hipertireoze, prisutna je relativna rezistencija na digoksin, te može biti potrebno povećanje doze. Tokom liječenja tireotoksikoze, doziranje bi trebalo smanjiti, čim se tireotoksikoza stavi pod kontrolu.
Malapsorpcija
Veće doze mogu biti potrebne u pacijenata sa sindromom malapsorpcije i nakon gastrointestinalnih rekonstruktivnih zahvata.
Hronično kongestivno zatajenje srca
Iako mnogi pacijenti s hroničnim zatajenjem srca imaju korist od akutne primjene digoksina, postoje i oni u kojih ne dolazi do konstantnog, značajnog ili trajnog hemodinamičkog poboljšanja. Stoga je važno, u slučaju dugotrajne primjene digoksina, procijeniti reakciju svakog pacijenta pojedinačno.
Direktna kardioverzija strujom
Rizik od izazivanja opasnih aritmija u toku provođenja direktne kardioverzije strujom, znatno je povećan kod prisutne toksičnosti digitalisa, a proporcionalan je primijenjenoj energiji kardioverzije.
Za elektivnu direktnu kardioverziju strujom u pacijenta koji se liječi s digoksinom, prije provođenja kardioverzije, neophodno je izvršiti 24-satni prekid primjene digoksina. U hitnim slučajevima, poput srčanog zastoja, pri pokušaju kardioverzije trebalo bi primijeniti najnižu efektivnu energiju.
Direktna kardioverzija strujom nije odgovarajuća za liječenje aritmija, za koje se smatra da su uzrokovane sa srčanim glikozidima.
LANIBOS 0,25 mg tablete sadrže laktozu.
Pacijenti s rijetkim nasljednim poremećajem nepodnošenja galaktoze, nedostatkom Lapp laktaze ili glukoza-galaktoza malapsorpcijom, ne bi trebali primjenjivati ovaj lijek.