Antihipertenzivi: povećan hipotenzivni efekt moguć je s drugim antihipertenzivima, diureticima ili lijekovima s učinkom na snižavanje krvnog pritiska. Značajan pad krvnog pritiska ili čak šok, te pogoršanje bubrežne funkcije (u izolovanim slučajevima i akutno zatajenje bubrege), naročito su primijećeni u slučajevima kada se ACE inhibitor ili antagonist receptora angiotenzina II prvi put primjenjivao, odnosno, kada su se ti lijekovi uzimali prvi put u povećanim dozama. Stoga, ukoliko je to moguće, privremeno treba prekinuti primjenu furosemida ili barem smanjiti njegovu dozu tri dana prije početka primjene ACE inhibitora ili antagonista receptora angiotenzina II, odnosno, prije povećanja doze tih lijekova.
Antipsihotici: hipokalijemija inducirana furosemidom povećava rizik od srčane toksičnosti. Potrebno je izbjegavati istovremenu primjenu s pimozidom. Povećan je rizik od ventrikularnih aritmija s amisulpridom ili sertindolom. Povećan je hipotenzivni efekt s fenotiazinima.
Antiaritmici (uključujući i amiodaron, disopiramid, flekanaid i sotalol): postoji rizik od srčane toksičnosti (zbog furosemidom inducirane hipokalijemije). Efekti lidokaina, tokainida ili meksiletina mogu biti antagonizirani furosemidom.
Lijekovi koji produžuju QT interval: srčana toksičnost može biti povećana u slučaju furosemidom inducirane hipokalijemije i/ili hipomagnezijemije.
Srčani glikozidi: hipokalijemija i poremećaj elektrolita (uključujući i magnezij) povećavaju rizik od srčane toksičnosti.
Vazodilatatori: povećan je hipotenzivni efekt s moksisilitom (timoksamin) ili hidralazinom.
Inhibitori renina: aliskiren smanjuje koncentraciju furosemida u plazmi.
Nitrati: povećan je hipotenzivni efekt.
Litij: furosemid smanjuje ekskreciju litija s povećanjem koncentracije litija u plazmi (rizik od toksičnosti). Potrebno je izbjegavati istovremenu primjenu, izuzev u slučaju provođenja praćenja plazmatskih nivoa
Helirajući agensi: sukralfat može smanjiti gastrointestinalnu apsorpciju furosemida; ova dva lijeka treba primjenjivati s razmakom od najmanje dva sata.
Lijekovi koji reguliraju masnoće: sekvestranti žučne kiseline (npr. kolestiramin, kolestipol) smanjuju apsorpciju furosemida; primijeniti s razmakom od 2 do 3 sata.
Nesteroidni antiinflamatorni lijekovi (NSAIL): povećan je rizik od nefrotoksičnosti (naročito ako je prisutna hipovolemija). Indometacin i ketorolak mogu antagonizirati efekte furosemida. U pacijenata s dehidracijom ili hipovolemijom, NSAIL mogu uzrokovati akutnu bubrežnu insuficijenciju.
Salicilati: efekti mogu biti potencirani furosemidom.
Antibiotici: može se povećati ototoksičnost aminoglikozida (npr. kanamicin, gentamicin, tobramicin) pri istovremenoj primjeni s furosemidom. Zbog rizika od ireverzibilnih promjena sluha, ovakvu istovremenu primjenu treba izbjegavati.
Furosemid može povećati štetni efekt nefrotoksičnih lijekova (npr. antibiotici poput aminoglikozida, cefalosporina i polimiksina).
Antidepresivi: povećan je hipotenzivni efekt s inhibitorima monoamino oksidaze. Povećan je rizik od posturalne hipotenzije sa tricikličkim antidepresivima. Moguće je povećanje rizika od hipokalijemije sa reboksetinom.
Antidijabetici: hipoglikemijski efekt je antagoniziran furosemidom.
Inzulin: može biti potrebno povećanje njegove doze.
Antiepileptici: povećan je rizik od hiponatrijemije s karbamazepinom. Diuretski efekti su smanjeni sa fenitoinom.
Antihistaminici: javlja se hipokalijemija s povećanim rizikom od srčane toksičnosti.
Antifungalni lijekovi: povećan je rizik od hipokalijemije s amfotericinom.
Anksiolitici i hipnotici: pojačan je hipotenzivni efekt. Kloral ili triklorfos mogu istisnuti tiroidne hormone s mjesta vezivanja.
Stimulansi CNS-a (lijekovi koji se primjenjuju za liječenje poremećaja pažnje s hiperaktivnošću): hipokalijemija povećava rizik od ventrikularnih aritmija.
Kortikosteroidi: antagoniziran je diuretski efekt (zadržavanje natrija), a povećan je rizik od hipokalijemije.
Citotoksici: povećan je rizik od nefrotoksičnosti i ototoksičnosti sa spojevima platine.
Drugi diuretici: izražena diureza moguća je kod istovremene primjene furosemida s metolazonom. Povećan je rizik od hipokalijemije s tiazidima.
Dopaminergici: pojačan je hipotenzivni efekt sa levodopom.
Imunomodulatori: pojačan je hipotenzivni efekt s aldesleukinom.
Mišićni relaksansi: pojačan je hipotenzivni efekt s baklofenom ili tizanidinom (vidjeti također Anestetici).
Estrogeni i progestogeni: diuretski efekt je antagoniziran.
Prostaglandini: pojačan je hipotenzivni efekt s alprostadilom.
Simpatomimetici: povećan je rizik od hipokalijemije s visokim dozama beta2-simpatomimetika (kao što su bambuterol, femoterol, salbutamol, salmeterol i terbutalin).
Teofilin: pojačan je hipotenzivni efekt.
Probenecid, metotreksat i drugi lijekovi koji, poput furosemida, podliježu značajnoj bubrežnoj tubularnoj sekreciji, mogu smanjiti efekt furosemida. S druge strane, furosemid može smanjiti bubrežnu eliminaciju ovih lijekova. U slučaju liječenja velikim dozama (posebno primjenom furosemida i drugih lijekova zajedno), može doći do povišenih serumskih nivoa i povećanog rizika od neželjenih djelovanja zbog primjene furosemida ili zbog istovremene primjene drugog lijeka.
Anestetici: opći anestetički agensi mogu pojačati hipotenzivni efekt furosemida. Efekti lijekova tipa kurare mogu biti pojačani furosemidom.
Alkohol: pojačan je hipotenzivni efekt.
Zloupotreba laksativa: povećan je rizik od gubitka kalija.
Sladić: prekomjeran unos može povećati rizik od hipokalijemije.
