Za alopurinol ne postoji novija klinička dokumentacija koja bi se mogla koristiti kao podrška za određivanje učestalosti neželjenih djelovanja. Neželjena djelovanja mogu varirati u njihovoj učestalosti, ovisno o primljenoj dozi, a također i kada se alopurinol daje u kombinaciji s drugim lijekovima.
Kategorije učestalosti dodijeljene ispod navedenim neželjenim djelovanjima su procjene; za većinu neželjenih djelovanja nisu dostupni odgovarajući podaci za izračunavanje incidencije. Neželjena djelovanja identificirana postmarketinškim praćenjem smatraju su rijetkim ili vrlo rijetkim. Za klasifikaciju učestalosti korištena je sljedeća konvencija:
Vrlo često: ≥1/10
Često: ≥1/100 do <1/10
Manje često: ≥1/1.000 do <1/100
Rijetko: ≥1/10.000 do <1/1.000
Vrlo rijetko: <1/10.000
Neželjena djelovanja povezana s alopurinolom rijetka su u cjelokupnoj liječenoj populaciji i uglavnom su blage prirode. Incidencija je viša kod prisutnog bubrežnog i/ili jetrenog poremećaja.
Tabela 1. Tabelarni sažetak neželjenih djelovanja
|
Klasa organskih sistema
|
Učestalost
|
Neželjena djelovanja
|
Infekcije i infestacije
|
Vrlo rijetko
|
Furunkul
|
Poremećaji krvi i limfnog sistema
|
Vrlo rijetko
|
Agranulocitoza1
Aplastična anemija1
Trombocitopenija1
|
Poremećaji imunološkog sistema
|
Manje često
|
Preosjetljivost2
|
Vrlo rijetko
|
Angioimunoblasični limfom T ćelija3
Anafilaktička reakcija
|
Poremećaji metabolizma i prehrane
|
Vrlo rijetko
|
Dijabetes melitus
Hiperlipidemija
|
Psihijatrijski poremećaji
|
Vrlo rijetko
|
Depresija
|
Poremećaji nervnog sistema
|
Vrlo rijetko
|
Koma
Paraliza
Ataksija
Periferna neuropatija
Parestezija
Somnolencija
Glavobolja
Disgeuzija
|
Poremećaji oka
|
Vrlo rijetko
|
Katarakta
Oštećenje vida
Makulopatija
|
Poremećaji uha i labirinta
|
Vrlo rijetko
|
Vertigo
|
Srčani poremećaji
|
Vrlo rijetko
|
Angina pektoris
Bradikardija
|
Vaskularni poremećaji
|
Vrlo rijetko
|
Hipertenzija
|
Gastrointestinalni poremećaji
|
Manje često
|
Povraćanje4
Mučnina4
|
Vrlo rijetko
|
Hematemeza
Steatoreja
Stomatitis
Promjena u peristaltici crijeva
|
Hepatobilijarni poremećaji
|
Manje često
|
Abnormalni jetreni funkcionalni testovi5
|
Rijetko
|
Hepatitis (uključujući i jetrenu nekrozu
i granulomatozni hepatitis)5
|
Poremećaji kože i potkožnog tkiva
|
Često
|
Osip
|
Rijetko
|
Stevens-Johnsonov sindrom/toksična epidermalna nekroliza6
|
Vrlo rijetko
|
Angioedem7
Erupcija izazvana lijekom
Alopecija
Promjene boje kose
|
Poremećaji bubrega i mokraćnog sistema
|
Vrlo rijetko
|
Hematurija
Azotemija
|
Poremećaji reproduktivnog sistema i dojki
|
Vrlo rijetko
|
Neplodnost u muškaraca
Erektilna disfunkcija
Ginekomastija
|
Opći poremećaji i stanja na mjestu primjene
|
Vrlo rijetko
|
Edem
Malaksalost
Astenija
Pireksija8
|
Pretrage
|
Često
|
Povećan tiroidni stimulirajući
hormon u krvi9
|
1. Zaprimljeni su rijetki izvještaji o trombocitopeniji, agranulocitozi i aplastičnoj anemiji, posebno u osoba s oštećenom funkcijom bubrega i/ili jetre, što potencira potrebu za posebnom pažnjom u ovoj grupi pacijenata.
2. Odgođeni poremećaj preosjetljivosti koji zahvata više organa (poznato kao sindrom preosjetljivosti ili DRESS) s vrućicom, osipima, vaskulitisom, limfadenopatijom, pseudolimfomom, artralgijom, leukopenijom, eozinofilijom, hepatosplenomegalijom, abnormalnim jetrenim funkcionalnim testovima, te sa sindromom „nestajanja“ žučnih puteva (destrukcija i iščezavanje intrahepatičnih žučnih puteva), javljaju se u različitim kombinacijama. Drugi organi također mogu biti zahvaćeni (npr. jetra, pluća, bubrezi, pankreas, miokard i kolon). Ako se ovakve reakcija dogode, što je moguće bilo kada tokom liječenja, primjenu alopurinola treba prekinuti ODMAH i TRAJNO.
Ponovno uvođenje ovog lijeka ne treba poduzimati u pacijenata sa sindromom preosjetljivosti (DRESS) i sa SJS/TEN. Kortikosteroidi mogu biti korisni u prevladavanju reakcija preosjetljivosti kože. Kada su se događale generalizirane reakcije preosjetljivosti, obično je bio prisutan i poremećaj bubrega i/ili jetre, posebno u slučajevima kada je ishod bio fatalan.
3. Angioimunoblastični limfom T ćelija opisan je vrlo rijetko nakon biopsije generalizirane limfadenopatije. Čini se da je on reverzibilan nakon povlačenja alopurinola iz terapije.
4. U ranim kliničkim ispitivanjima, zabilježeni su mučnina i povraćanje. Daljnji izvještaji ukazuju da ta reakcija nije značajan problem i da se može izbjeći uzimanjem alopurinola nakon obroka.
5. Zabilježena je jetrena disfunkcija bez očiglednih dokaza o generaliziranoj preosjetljivosti.
6. Kožne reakcije su najčešće, a mogu se javiti bilo kada u toku liječenja. Mogu se javiti u obliku pruritusa, makulopapularnog osipa, ponekad kao perutanje kože, ponekad kao purpura, a rijetko su eksfolijativne prirode, kao kod Stevens-Johnsonovog sindroma i toksične epidermalne nekrolize (SJS/TEN). Najviši rizik za SJS i TEN-a ili za druge ozbiljne reakcije preosjetljivosti, prisutan je unutar prvih sedmica liječenja. Najbolji rezultati u tretmanu tih reakcija postižu se ranom dijagnozom i neposrednom obustavom primjene bilo kojeg sumnjivog lijeka. Ako se ovakve reakcije jave, primjenu alopurinola treba odmah prekinuti. Nakon oporavka od blagih reakcija, alopurinol se može, ukoliko je to potrebno, ponovo uvesti u terapiju u maloj dozi (npr. 50 mg/dan), a potom dozu postepeno povećavati. Pokazalo se da je HLA-B*5801 alel povezan s rizikom od razvoja sindroma preosjetljivosti i SJS/TEN u povezanosti s alopurinolom. Genotipizacija HLA-B*5801, kao skrining metoda za donošenje odluke o liječenju alopurinolom, nije ustanovljena. Ako se osip ponovo javi, alopurinol treba trajno isključiti iz terapije, jer može doći do znatno ozbiljnih reakcija preosjetljivosti (vidjeti dio 4.8 Poremećaji imunološkog sistema). Ako se ne može isključiti mogućnost pojave SJS/TEN-a ili drugih teških reakcija preosjetljivosti, alopurinol NE TREBA ponovo uvoditi u terapiju zbog njegovog potencijala da izazove tešku ili čak fatalnu reakciju. Klinička dijagnoza SJS/TEN je i dalje baza za donošenje odluka. Ako se ovakve reakcije jave bilo kada u toku liječenja, primjenu alopurinola treba prekinuti odmah i trajno.
7. Zabilježeni su slučajevi angioedema, sa i bez znakova i simptoma generalizirane reakcije preosjetljivosti.
8. Bilo je izvještaja o vrućici, sa ili bez znakova i simptoma generalizirane reakcije preosjetljivosti na alopurinol (vidjeti dio 4.8 Poremećaji imunološkog sistema).
9. Kod pojave povećanog tiroidnog stimulirajućeg hormona (TSH) u relevantnim ispitivanjima, nije zabilježen nikakav utjecaj na nivoe slobodnog T4 niti su TSH nivoi bili indikativni za subklinički hipotireoidizam.
Prijavljivanje sumnje na neželjena djelovanja lijeka
Prijavljivanje sumnje na neželjena djelovanja lijekova, a nakon stavljanja lijeka u promet, je od velike važnosti za formiranje kompletnije slike o bezbjedonosnom profilu lijeka, odnosno za formiranje što bolje ocjene odnosa dobrobiti/rizika pri terapijskoj primjeni lijeka.
Proces prijave sumnji na neželjena djelovanja lijeka doprinosi kontinuiranom praćenju odnosa dobrobiti/rizika i adekvatnoj ocjeni bezbjedonosnog profila lijeka. Od zdravstvenih stručnjaka se traži da prijave svaku sumnju na neželjeno djelovanje lijeka direktno ALMBIH. Prijava se može dostaviti:
- putem softverske aplikacije za prijavu neželjenih djelovanja lijekova za humanu upotrebu (IS Farmakovigilansa) o kojoj više informacija možete dobiti u našoj Glavnoj kancelariji za farmakovigilansu, ili
- putem odgovarajućeg obrasca za prijavljivanje sumnji na neželjena djelovanja lijeka, koji se mogu naći na internet adresi Agencije za lijekove: www.almbih.gov.ba. Popunjen obrazac se može dostaviti ALMBIH putem pošte, na adresu Agencija za lijekove i medicinska sredstva Bosne i Hercegovine, Veljka Mlađenovića bb, Banja Luka, ili elektronske pošte (na e-mail adresu: ndl@almbih.gov.ba).