Reakcije preosjetljivosti
Prije započinjanja liječenja s amoksicilinom, pacijenta bi trebalo pažljivo ispitati u odnosu na prethodne reakcije preosjetljivosti na peniciline, cefalosporine, ili na druge beta-laktamske lijekove (vidjeti dijelove 4.3. i 4.8.).
U pacijenata liječenih penicilinima, prijavljene su ozbiljne i u nekim slučajevima fatalne reakcije preosjetljivosti (uključujući i anafilaktoidne reakcije i teške kožne neželjene reakcije). Ove će se reakcije vjerovatnije javiti u osoba s historijom preosjetljivosti na peniciline ili u osoba s atopijom. Ako dođe do alergijske reakcije, mora se prekinuti liječenje s amoksicilinom i uključiti odgovarajuća alternativna terapija.
Neosjetljivi mikroorganizmi
Amoksicilin nije pogodan za liječenje nekih infekcija, izuzev onda kada je patogen već izoliran i potvrđena je njegova osjetljivost na amoksicilin ili postoji veoma velika vjerovatnoća da bi patogen mogao biti osjetljiv na amoksicilin (vidjeti dio 5.1.). Ovo se posebno odnosi na razmatranje mogućnosti liječenja pacijenata s infekcijama urinarnog trakta ili s teškim infekcijama uha, nosa i grla.
Konvulzije
Konvulzije se mogu javiti u pacijenata s oštećenom funkcijom bubrega, u pacijenata koji primaju visoke doze lijeka, ili u pacijenata s faktorima predispozicije (historija napada konvulzija, liječene epilepsije ili meningealnih poremećaja (vidjeti dio 4.8.).
Bubrežno oštećenje
U pacijenata s bubrežnim oštećenjem, dozu bi trebalo prilagoditi u skladu sa stepenom oštećenja (vidjeti dio 4.2.).
Kožne reakcije
Na početku terapije, pojava generaliziranog eritema udruženog s pustulama i praćenog s vrućicom, može biti simptom akutne generalizirane egzantematozne pustuloze (AGEP, vidjeti dio 4.8.). Ova reakcija zahtijeva prekid primjene amoksicilina i kontraindikacija je za bilo koji slučaj slijedeće primjene lijeka.
Amoksicilin bi trebalo izbjeći ako se sumnja na infektivnu mononukleozu, s obzirom da je pojava morbiliformnog osipa bila povezana s ovim stanjem nakon primjene amoksicilina.
Jarisch-Herxheimerova reakcija
Jarisch-Herxheimerova reakcija je zapažena nakon liječenja Lymeove bolesti s amoksicilinom (vidjeti dio 4.8.). Ova reakcija direktni je rezultat baktericidnog djelovanja amoksicilina na bakteriju koja uzrokuje Lymeovu bolest (spiroheta Borrelia burgdorferi). Pacijente bi trebalo uvjeriti da je to uobičajena i uglavnom samo-limitirajuća posljedica antibiotskog liječenja Lymeove bolesti.
Prekomjerni porast neosjetljivih mikroorganizama
Produžena primjena amoksicilina može povremeno rezultirati prekomjernim porastom neosjetljivih mikroorganizama.
Kolitis povezan s antibiotikom zabilježen je uz primjenu gotovo svih antibakterijskih lijekova, a s obzirom na težinu simptoma može varirati od blagog do životno-ugrožavajućeg (vidjeti dio 4.8.). Zato ga je važno razmotriti pri određivanju dijagnoze u pacijenata s dijarejom koja se javila u toku ili nakon primjene bilo kojeg antibiotika. Ako se pojavi kolitis povezan s antibiotikom, primjenu amoksicilina bi trebalo odmah prekinuti, te konsultirati ljekara koji će uključiti odgovarajuću terapiju. Antiperistaltički lijekovi su kontraindicirani u ovoj situaciji.
Produžena terapija
Tokom produženog liječenja, savjetuje se periodično kontroliranje funkcije organskih sistema, uključujući i funkciju bubrega, jetre i hematopoetskog sistema. Zabilježeni su povišeni jetreni enzimi i promjene u broju krvnih ćelija (vidjeti dio 4.8.).
Antikoagulansi
Produženje protrombinskog vremena rijetko je zabilježeno u pacijenata koji su primjenjivali amoksicilin. Trebalo bi poduzeti prikladno praćenje pacijenta, kada se antikoagulansi propisuju istovremeno. Mogu biti potrebne prilagodbe doze oralnih antikoagulanasa, s ciljem održanja željenog nivoa antikoagulantnog učinka (vidjeti dijelove 4.5. i 4.8.).
Kristalurija
U pacijenata sa smanjenim izlučivanjem urina, veoma rijetko je uočena kristalurija, uglavnom uz parenteralnu primjenu lijeka. Tokom primjene visokih doza amoksicilina, savjetuje se se održavati adekvatan unos tečnosti i izlučivanje urina, kako bi se smanjila mogućnost nastanka amoksicilinom uzrokovane kristalurije. U pacijenata s kateterom u mokraćnom mjehuru, prohodnost katetera trebala bi se redovito provjeravati (vidjeti dijelove 4.8. i 4.9.).
Interferencija s dijagnostičkim testovima
Povišeni nivoi amoksicilina u serumu i urinu, po svoj prilici utiču na određene laboratorijske testove. Zbog visokih koncentracija amoksicilina u urinu, uobičajena su lažno pozitivna očitavanja uz primjenu hemijskih metoda testiranja.
Tokom liječenja s amoksicilinom, pri testiranju na prisustvo glukoze u urinu, trebaju se koristiti enzimske metode s glukoza-oksidazom.
Prisustvo amoksicilina, može dati krive rezultate analiza za estriol u trudnica.