Teške i miješane infekcije uzrokovane s Gram-pozitivnim i anaerobnim patogenima
Ciprofloksacin, kao monoterapija, nije pogodan za liječenje teških infekcija i infekcija koje su možda uzrokovane s Gram-pozitivnim ili anaerobnim patogenima. U takvim infekcijama, ciprofloksacin se mora primjenjivati u kombinaciji s drugim prikladnim antibakterijskim agensima.
Streptokokne infekcije (uključujući i Streptococcus pneumoniae)
Ciprofloksacin se ne preporučuje za liječenje streptokoknih infekcija zbog neadekvatne djelotvornosti.
Infekcije genitalnog trakta
Gonokokni uretritis, cervicitis, epididimoorhitis i upalne bolesti zdjelice, mogu biti uzrokovani s Neisseria gonorrhoeae izolatima koji su rezistentni na fluorokinolone.
Stoga bi se ciprofloksacin trebao primijeniti za liječenje gonokoknog uretritisa ili cervicitisa, samo ako se kao uzročnik može isključiti ciprofloksacin-rezistentna Neisseria gonorrhoeae.
Za liječenje epididimoorhitisa i upalnih bolesti zdjelice, trebala bi se razmotriti empirijska primjena ciprofloksacina, ali isključivo u kombinaciji s drugim odgovarajućim antibakterijskim agensom (npr. cefalosporin), izuzev u slučaju da se ciprofloksacin-rezistentna Neisseria gonorrhoeae može isključiti. Ako nema kliničkog poboljšanja nakon trodnevnog liječenja, potrebno je ponovno razmotriti terapijske opcije.
Infekcije urinarnog trakta
Rezistencija na fluorokinolone u E.coli, kao najčešćeg uzročnika urinarnih infekcija, varira širom Europske Unije. Propisivačima ciprofloksacina, savjetuje se uzeti u obzir lokalnu prevalenciju rezistencije E.coli na fluorokinolone.
Očekuje se da će ciprofloksacin u pojedinačnoj dozi (jednokratno), koji se kao takav može primjenjivati kod nekomplikovanog cistitisa u žena koje su u premenopauzi, imati manju efikasnost nego terapija dužeg trajanja. Sve se ovo treba još više uzeti u obzir u odnosu na rastući nivo rezistencije E.coli na kinolone.
Intraabdominalne infekcije
Postoje limitirani podaci o efikasnosti ciprofloksacina u liječenju postoperativnih intraabdominalnih infekcija.
Putnička dijareja
Pri izboru ciprofloksacina, treba uzeti u obzir informaciju o rezistenciji relevantnih patogena na ciprofloksacin, u zemljama u koje se putuje.
Infekcije kostiju i zglobova
Ciprofloksacin bi se trebao primijeniti u kombinaciji s drugim antimikrobnim agensima, a u skladu s rezultatima mikrobioloških pretraga.
Inhalacioni antraks
Primjena u ljudi temelji se na podacima o in vitro osjetljivosti i na rezultatima animalnih istraživanja, zajedno s ograničenim podacima o humanoj primjeni. Ljekari koji provode liječenje, trebali bi slijediti nacionalne i/ili internacionalne konsensualne smjernice koje se odnose na liječenje antraksa.
Pedijatrijska populacija
Primjena ciprofloksacina u djece i adolescenata trebala bi slijediti dostupne službene smjernice. Terapiju s ciprofloksacinom trebali bi započeti isključivo ljekari s iskustvom u liječenju cistične fibroze i/ili u liječenju teških infekcija u djece i adolescenata.
Dokazano je da ciprofloksacin u nezrelih životinja izaziva artropatiju zglobova koji nose težinu. Sigurnosni podaci iz randomizirane dvostruko-slijepe studije, u kojoj je ispitivano djelovanje ciprofloksacina u djece (ciprofloksacin: n=335, srednja dob = 6,3 godine; usporedna grupa: n=349, srednja dob = 6,2 godine; dobni raspon = 1 do 17 godina), otkrili su pojavu suspektne, s lijekom povezane artropatije (na temelju kliničkih znakova i simptoma vezanih uz zglobove), na dan +42, od 7,2% i 4,6%.
Incidenca artropatije povezane s lijekom, tokom perioda praćenja od jedne godine, iznosila je 9,0%, odnosno 5,7%. Povećanje broja slučajeva suspektne artropatije nastalo tokom vremena, nije imalo statističku važnost između grupa. Liječenje ne bi trebalo započinjati bez brižljive evaluacije odnosa dobrobiti i rizika, zbog mogućih neželjenih događaja u povezanosti sa zglobovima i/ili s okolnim tkivima (vidjeti dio 4.8.).
Bronhopulmonalne infekcije u cističnoj fibrozi
Kliničke studije uključivale su djecu i adolescente uzrasta od 5 do 17 godina. Manje ima iskustva u liječenju djece uzrasta između 1 i 5 godina.
Komplikovane infekcije urinarnog trakta i pijelonefritis
Liječenje infekcija urinarnog trakta s ciprofloksacinom, trebalo bi razmotriti onda kada se drugi načini liječenja ne mogu primijeniti, i ono treba biti zasnovano na rezultatima mikrobioloških pretraga. Kliničke studije uključivale su djecu uzrasta od 1 do 17 godina.
Druge specifične, teške infekcije
Druge teške infekcije liječe se s ciprofloksacinom u skladu sa službenim preporukama ili nakon pažljive evaluacije dobrobiti i rizika, i to onda kada se drugi oblici liječenja ne mogu primijeniti ili kada je konvencionalno liječenje nedjelotvorno, a mikrobiološki nalazi potvrđuju opravdanost primjene ovog lijeka.
Primjena ciprofloksacina kod određenih teških infekcija koje nisu iznad navedene, nije evaluirana u kliničkim studijama, a kliničko iskustvo je ograničeno. Shodno tome, savjetuje se oprez pri liječenju pacijenata oboljelih od ovih infekcija.
Preosjetljivost
Preosjetljivost i alergijske reakcije, uključujući i anafilaksiju i anafilaktoidne reakcije, mogu se javiti nakon samo jedne doze lijeka (vidjeti dio 4.8.) i mogu biti opasne po život. Ako se ovakve reakcije dogode, ciprofloksacin bi trebalo obustaviti i primijeniti adekvatan medicinski tretman.
Mišićno-koštani sistem
Općenito, ciprofloksacin ne bi trebalo primjenjivati u pacijenata s anamnezom bolesti/poremećaja tetiva povezanih s primjenom kinolona. Pa ipak, u vrlo rijetkim slučajevima, nakon mikrobiološkog nalaza uzročnog mikroorganizma i evaluacije balansa dobrobiti i rizika, ciprofloksacin se može propisati pacijentima s pojedinim teškim infekcijama, posebno onda kada je standardno liječenje neefikasno ili postoji bakterijska rezistencija, a gdje mikrobiološki podaci mogu potvrditi primjenu ciprofloksacina.
Tendinitis i ruptura tetive (posebno Ahilove tetive), što je ponekad obostrano, mogu se dogoditi uz ciprofloksacin, čak i unutar prvih 48 sati liječenja. Inflamacija i ruptura tetiva, mogu se javiti čak i do nekoliko mjeseci nakon prestanka liječenja s ciprofloksacinom. Rizik od tendinopatije može biti povećan u starijih u pacijenata ili u pacijenata koji se istovremeno liječe s kortikosteroidima (vidjeti dio 4.8.).
Na bilo koji znak tendinitisa (npr. bolni otok, inflamacija), liječenje s ciprofloksacinom trebalo bi prekinuti. Treba paziti na to da je zahvaćenom ekstremitetu potrebno mirovanje.
Ciprofloksacin treba s oprezom primjenjivati u pacijenata s miastenijom gravis, jer se simptomi mogu pogoršati (vidjeti dio 4.8.).
Poremećaji vida
Ako nastane oštećenje vida ili se pojavi bilo koji efekt vezan za oči, treba odmah konsultirati specijalistu za očne bolesti.
Fotosenzitivnost
Ciprofloksacin izaziva fotosenzitivne reakcije. Pacijente treba posavjetovati da izbjegavaju direktno izlaganje ekstenzivnoj sunčevoj svjetlosti ili UV zračenju, u toku liječenja (vidjeti dio 4.8.).
Centralni nervni sistem
Poznato je da ciprofloksacin, kao i drugi kinoloni, potiče napade ili snižava prag za nastanak napada. Prijavljeni su i slučajevi status epilepticus-a. Ciprofloksacin treba s oprezom primjenjivati u pacijenata s CNS poremećajima, koji mogu biti predispozicija za razvoj napada. Ako se napadi dogode, primjenu ciprofloksacina treba prekinuti (vidjeti dio 4.8.). Psihijatrijske reakcije mogu nastati čak i nakon prve primjene ciprofloksacina. U rijetkim slučajevima, depresija ili psihoza mogu voditi ka suicidalnim idejama/mislima i kulminirati s pokušajem suicida ili izvršenjem suicida. U takvim slučajevima, liječenje s ciprofloksacinom treba prekinuti.
Slučajevi polineuropatije (ispoljeni kao neurološki simptomi poput bola, žarenja, senzornih poremećaja ili mišićne slabosti, pojedinačno ili u kombinaciji), prijavljeni su u pacijenata koji su primjenjivali ciprofloksacin. Ciprofloksacin bi trebalo obustaviti u pacijenata u kojih su je javili simptomi neuropatije, što uključuje bol, žarenje, trnce, utrnulost i/ili slabost, kako bi se spriječio razvoj ireverzibilnog stanja (vidjeti dio 4.8.).
Srčani poremećaji
Fluorokinolone, uključujući i ciprofloksacin, treba s oprezom primjenjivati u pacijenata s poznatim faktorima rizika za produženje QT intervala, kao što su:
- kongenitalni sindrom dugog QT intervala;
- istovremena primjena lijekova za koje se zna da produžuju QT interval (npr. antiaritmici klase Ia i III, triciklični antidepresivi, makrolidi, antipsihotici);
- nekorigovan disbalans elektrolita (npr. hipokalijemija, hipomagnezijemija);
- srčana bolest (npr. zatajenje srca, infarkt miokarda, bradikardija).
Starije osobe i žene mogu biti osjetljivije na lijekove koji produžavaju QT-interval. Iz tog razloga, potreban je oprez pri primjeni fluorokinolona, uključujući i ciprofloksacin, u ovim populacijama.
(vidjeti dio 4.2. Stariji pacijenti, te dijelove 4.5., 4.8. i 4.9.)
Hipoglikemija
Kao i uz druge kinolone, prijavljena je hipoglikemija, najčešće u dijabetičara, pretežno starijih. U svih dijabetičara, preporučuje se brižljivo praćenje nivoa glukoze u krvi (vidjeti dio 4.8.).
Gastrointestinalni trakt
Pojava teškog i upornog proljeva tokom i nakon liječenja (uključujući i period od nekoliko sedmica po završetku liječenja), može ukazivati na kolitis povezan s antibiotikom (životno ugrožavajući, s mogućim fatalnim ishodom), koji zahtijeva hitno liječenje (vidjeti dio 4.8.). U takvim slučajevima, primjenu ciprofloksacina treba odmah obustaviti, te započeti adekvatno liječenje. Antiperistaltici su u ovoj situaciji kontraindicirani.
Renalni i urinarni sistem
Prijavljeni su slučajevi kristalurije povezani s primjenom ciprofloksacina (vidjeti dio 4.8.). Pacijenti na terapiji s ciprofloksacinom, trebaju biti dobro hidrirani i trebaju izbjegavati prekomjernu alkalnost urina.
Oštećena bubrežna funkcija
Kako se ciprofloksacin u velikoj mjeri izlučuje u nepromijenjenom obliku putem bubrega, potrebno je prilagođavanje doze u pacijenata s oštećenom funkcijom bubrega (kao što je opisano u dijelu 4.2.), kako bi se izbjeglo povećanje neželjenih reakcija zbog akumulacije ciprofloksacina.
Hepatobilijarni sistem
Zabilježeni su slučajevi nekroze jetre i životno ugrožavajućeg zatajenja jetre uz primjenu ciprofloksacina (vidjeti dio 4.8.). U slučaju pojave bilo kojeg znaka ili simptoma jetrene bolesti (kao što su anoreksija, žutica, taman urin, pruritus ili osjetljiv trbuh), liječenje treba obustaviti.
Nedostatak glukoza-6-fosfat dehidrogenaze
U pacijenata s nedostatkom glukoza-6-fosfat dehidrogenaze, zabilježene su hemolitičke reakcije u toku primjene ciprofloksacina. Stoga, liječenje s ciprofloksacinom treba izbjeći u tih pacijenata, osim kada se procijeni da moguća dobrobit nadilazi potencijalni rizik. U tom slučaju, pacijenata treba nadzirati na moguću pojavu hemolize.
Rezistencija
Za vrijeme i nakon liječenja s ciprofloksacinom, mogu se izolirati bakterije s rezistencijom na ciprofloksacin, sa ili bez klinički vidljive superinfekcije. Poseban rizik od razvoja bakterija rezistentnih na ciprofloksacin, moguć je prilikom liječenja koje duže traje i prilikom liječenja nozokomijalnih infekcija i /ili infekcija uzrokovanih s Staphylococcus i Pseudomonas vrstama.
Citohrom P 450 enzimatski sistem
Ciprofloksacin inhibira CYP1A2 i zbog toga može povećavati serumsku koncentraciju nekih istovremeno primijenjenih supstanci metaboliziranih s ovim enzimom (npr teofilin, klozapin, olanzapin, ropinirol, tizanidin, duloksetin, agomelatin). Stoga, pacijenti koji primjenjuju ove lijekove istovremeno s ciprofloksacinom, trebaju biti pomno nadzirani na kliničke znakove predoziranja, a mogu biti potrebne i kontrole serumskih koncentracija (npr. teofilina) (vidjeti dio 4.5.). Primjena ciprofloksacina s tizanidinom je kontraindicirana.
Metotreksat
Ne preporučuje se istovremena primjena ciprofloksacina s metotreksatom (vidjeti dio 4.5.).
Interakcija s testovima
Pri in vitro ispitivanju aktivnosti ciprofloksacina u odnosu na Mycobacterium tuberculosis, mogu se javiti lažno negativni rezultati bakterioloških testova, u uzorcima od pacijenata koji su na terapiji s ciprofloksacinom.
Pomoćne supstance
CIPROL 500 mg film tablete sadrži boju sunset yellow FCF (E110). Kod oralne primjene, sunset yellow FCF (E110) može prouzrokovati alergijski tip reakcija.
