Teške kožne neželjene reakcije (engl. Severe Cutaneous Adverse Reactions, SCARs)
Teške kožne neželjene reakcije (SCARs), uključujući Stevens-Johnsonov sindrom (SJS), toksičnu epidermalnu nekrolizu (TEN) i osip izazvan lijekom sa eozinofilijom i sistemskim simptomima (engl. Drug Rash with Eosinophilia and Systemic Symptoms, DRESS), koje mogu biti opasne po život ili smrtonosne, prijavljene su u vezi s liječenjem gabapentinom. U vrijeme propisivanja lijeka, pacijente treba savjetovati o znakovima i simptomima, te ih pažljivo pratiti zbog pojave kožnih reakcija. Ako se pojave znakovi ili simptomi koji upućuju na ove reakcije, primjenu gabapentina treba odmah prekinuti i razmotriti alternativno liječenje (prema potrebi).
Ako je pacijent razvio ozbiljnu reakciju kao što je SJS, TEN ili DRESS pri primjeni gabapentina, taj se pacijent više nikada ne smije ponovo liječiti gabapentinom.
Anafilaksa
Gabapentin može uzrokovati anafilaksu. Znaci i simptomi koji su zabilježeni uključuju otežano disanje, oticanje usana, grla i jezika, te hipotenziju i zahtijevaju hitno liječenje. Pacijente treba uputiti da prestanu primijenjivati gabapentin i odmah potraže medicinsku pomoć u slučaju pojave znakova ili simptoma anafilakse (vidjeti dio 4.8.).
Suicidalne ideje i ponašanje
U pacijenata koji su liječeni antiepilepticima, u nekoliko indikacija je prijavljena pojava suicidalnih ideja i ponašanja. Meta-analiza randomiziranih, placebom kontrolisanih, kliničkih ispitivanja antiepileptika pokazala je malo povećanje rizika od suicidalnih ideja i ponašanja. Mehanizam ovog rizika nije poznat. Zabilježeni su slučajevi suicidalnih ideja i ponašanja u pacijenata liječenih gabapentinom u postmarketinškom periodu (vidjeti dio 4.8.).
Pacijente (i osobe koje se o njima brinu) treba savjetovati da potraže savjet ljekara u slučaju pojave znakova suicidalnih ideja ili ponašanja. U pacijenata se treba pratiti pojava suicidalnih ideja i ponašanja te u slučaju njihove pojave razmotriti odgovarajuće liječenje. Potrebno je razmotriti prekid terapije gabapentinom u slučaju suicidalnih ideja i ponašanja.
Akutni pankreatitis
Ako se u pacijenta razvije akutni pankreatitis tokom liječenja gabapentinom, treba razmotriti prekid primjene gabapentina (vidjeti dio 4.8.).
Napadi
Iako nema podataka koji bi ukazivali na povratne (rebound) napade tokom primjene gabapentina, nagli prekid liječenja antikonvulzivima u pacijenata s epilepsijom može dovesti do epileptičkog statusa (vidjeti dio 4.2.).
Kao i kod ostalih antiepileptičkih lijekova tokom primjene gabapentina u nekih pacijenata može doći do učestalijih napada ili pojave nove vrste napada.
Kao i kod ostalih antiepileptika, u pacijenata koji su otporni na liječenje, a koji primjenjuju više od jednog antiepileptika, pokušaji ukidanja antiepileptika u istovremenoj primjeni u svrhu postizanja monoterapije gabapentinom, pokazali su nisku stopu uspjeha.
Gabapentin se ne smatra djelotvornim kod primarnih generaliziranih napada kao što su mali napadi (tzv. „apsans“) i u nekih pacijenata može pogoršati ovakve napade. Stoga, gabapentin treba primjenjivati pažljivo u pacijenata s mješovitim napadima uključujući i male napade.
Liječenje gabapentinom povezuje se s pojavom omaglice i somnolencije, što može povećati broj slučajnih povreda (padova). Nakon stavljanja lijeka u promet prijavljeni su konfuzija, gubitak svijesti i slabljenje mentalnih sposobnosti. Zbog toga pacijente treba savjetovati da budu oprezni dok se ne upoznaju s mogućim učincima lijeka.
Istovremena primjena s opioidima i drugim depresorima centralnog nervnog sistema (CNS)
Pacijente koji zahtijevaju istovremenu primjenu gabapentina sa depresorima centralnog nervnog sistema (CNS), uključujući opioide, trebalo bi pažljivo pratiti zbog znakova depresije CNS-a kao što su somnolencija, sedacija i respiratorna depresija. U pacijenata koji primjenjuju gabapentin i morfij istovremeno može doći do povećanja koncentracija gabapentina. Doza gabapentina ili istovremena primjena depresora CNS-a, uključujući opioide, bi se trebala smanjiti na odgovarajući način (vidjeti dio 4.5.).
Savjetuje se oprez prilikom istovremenog propisivanja gabapentina sa opioidima, zbog rizika od pojave depresije CNS-a. U opservacijskom, ugniježđenom ispitivanju (engl. nested case control study) slučajeva i kontrola temeljenom na populaciji korisnika opioida, istovremeno propisivanje opioida i gabapentina bilo je povezano sa povećanim rizikom od smrti povezane sa primjenom opioida, u poređenju sa propisivanjem primjene samih opioida (prilagođen omjer izgleda [aOR], 1.49 [95% CI, 1.18 do 1.88, p<0.001]).
Respiratorna depresija
Gabapentin je povezan s teškom respiratornom depresijom. Pacijenti s ugroženom respiratornom funkcijom, respiratornim ili neurološkim bolestima, oštećenjem bubrega, istovremenom primjenom depresora CNS-a i starije osobe mogu imati veći rizik od ove teške neželjene reakcije. U tih pacijenata možda će trebati prilagoditi dozu.
Stariji pacijenti (iznad 65 godina starosti)
Nisu provedena sistematska ispitivanja s gabapentinom u pacijenata u dobi od 65 godina ili starijih. U jednom dvostruko slijepom ispitivanju, u pacijenata koji pate od neuropatske boli došlo je do pojava somnolencije, perifernog edema i astenije u nešto višem postotku u pacijenata u dobi od 65 godina ili starijih, nego u mlađih pacijenata. Osim navedenih rezultata, klinička ispitivanja u ovoj dobnoj grupi ne ukazuju na profil neželjenih djelovanja koji bi bio drugačiji od onog koji je primijećen u mlađih pacijenata.
Pedijatrijska populacija
Efekti dugotrajnog liječenja (duže od 36 sedmica) gabapentinom na učenje, inteligenciju i razvoj u djece i adolescenata nisu dovoljno ispitani. Korisni efekti produženog liječenja moraju se stoga procijeniti u odnosu na moguće rizike.
Pogrešna primjena, mogućnost zloupotrebe i ovisnost
Gabapentin može uzrokovati ovisnost, koja se može javiti pri terapijskim dozama. Prijavljeni su slučajevi zloupotrebe i pogrešne primjene. Pacijenti sa zloupotrebom lijekova u anamnezi mogu biti izloženi većem riziku od pogrešne primjene gabapentina, zloupotrebe i ovisnosti, te u takvih pacijenata gabapentin treba primjenjivati s oprezom. Prije propisivanja gabapentina u pacijenata je potrebno pažljivo procijeniti rizik od pogrešne primjene, zloupotrebe ili ovisnosti.
Pacijente liječene gabapentinom je potrebno nadzirati kako bi se uočili simptomi pogrešne primjene, zloupotrebe ili ovisnosti gabapentina kao što su razvoj tolerancije, povećanje doze i zahtjevanje lijeka.
Simptomi ustezanja
Nakon prekida kratkotrajnog i dugotrajnog liječenja gabapentinom, primjećeni su simptomi ustezanja. Simptomi ustezanja se mogu javiti ubrzo nakon prekida primjene, obično unutar 48 sati. Najčešće prijavljeni simptomi uključuju anksioznost, nesanicu, mučninu, bolove, znojenje, tremor, glavobolju, depresiju, neuobičajen osjećaj, omaglicu i malaksalost. Pojava simptoma ustezanja nakon prekida primjene gabapentina može ukazivati na ovisnost (vidjeti dio 4.8.). Pacijenta treba obavijestiti o ovome na početku liječenja. Ako je potrebno prekinuti primjenu gabapentina, preporučuje se da se to učini postepeno, tokom najmanje jedne sedmice, neovisno o indikaciji (vidjeti dio 4.2.).
Laboratorijski testovi
Lažno pozitivni nalazi mogu se dobiti u semi-kvantitativnom određivanju ukupne količine proteina u urinu korištenjem test-traka. Stoga se preporučuje tako dobijene pozitivne rezultate provjeriti metodama koje se temelje na drugačijem analitičkom načelu kao što je Biuret-ova metoda, turbidimetrijska ili kolorimetrijska metoda ili primijeniti ove alternativne metode od samog početka.
Pomoćne supstance s poznatim djelovanjem
NIRVAX sadrži laktozu. Pacijenti sa rijetkim nasljednim poremećajem nepodnošenja galaktoze, nedostatkom „Lapp laktaze“ ili glukoza-galaktoza malapsorpcijom ne bi trebali primjenjivati ovaj lijek.
NIRVAX 300 mg kapsule, tvrde sadrže natrij, manje od 1 mmol (23 mg) po jednoj dozi, u osnovi ne sadrže natrij.
NIRVAX sadrži azo boju sunset yellow (E 110) koja može prouzrokovati alergijske reakcije.